Što je urinarna kateterizacija ?

Urinarna kateterizacija je postupak drenaže urina iz mokraćnog mjehura putem urinarnog katetera.

Razlozi za njeno korištenje mogu biti razni. U pitanju može biti neki dijagnostički postupak, na
primjer uzimanje urinokulture ili provođenje urodinamskih studija, privremeno kateteriziranje radi
operacije ili pak dugotrajno kateteriziranje u slučaju težih dijagnoza. Izbor najprikladnijeg katetera
ovisit će ponajprije o dijagnozi pacijenta i razlogu potrebe za kateterizacijom.

Vrste urinarne kateterizacije

Kako bi se spriječile komplikacije urinarne kateterizacije, kateteri se trebaju koristiti samo kada su klinički indicirani. U početku treba odabrati najmanje invazivni oblik kateterizacije i napredovati tek kada metoda više nije prikladna.

Indikacije za kateterizaciju mokraćnog mjehura su:

• Terapeutska 

Zadržavanje mokraće koje može biti akutno ili kronično. Uzroci retencije urina mogu biti:

1. Opstruktivni –  opstrukcija mokraće može biti intrinzična (unutar mokraćnog sustava) ili ekstrinzična. Benigna hiperplazija prostate (BPH), kamenci, strikture, stenoza ili tumor mogu uzrokovati intrinzičnu opstrukciju. BPH je najčešći uzrok retencije urina. Ako je blokada uzrokovana patologijom izvan mokraćnog mjehura, klasificira se kao ekstrinzična. Povećani trbušni ili zdjelični organ može se pritisnuti na vrat mokraćnog mjehura što rezultira vanjskom opstrukcijom.
2.  Infektivni i upalni – cistitis, uretritis, prostatitis (česta infektivna etiologija kod muškaraca) i vulvovaginitis        kod žena mogu uzrokovati zadržavanje mokraće.
3. Farmakološki – lijekovi s antikolinergičkim ili alfa-adrenergičkim agonističkim svojstvima.
4. Neurološki – ozljeda mozga ili kralježnične ne moždine, cerebrovaskularna nezgoda, multipla skleroza, Parkinsonova bolest i demencija
5. Ostalo: traume i dr.

• Perioperativna

Urinarna kateterizacija provodi se perioperativno u većini operacija abdominopelviusa, kao što su urološki i ginekološki zahvati. Osim toga, pomaže u liječenju postoperativne retencije mokraće uslijed anestezije, te za postizanje bolje kontrole postoperativne boli.

• Neurogena disfunkcija mokraćnog mjehura
• Urinarna inkontinencija
• Akutno bolesni pacijenti koji zahtijevaju blisko mjerenje urinarnog volumena
• Dostava lijeka za kemoterapiju
• Ispiranje mokraćnog mjehura
• Dijagnostička

1. Mjerenje urodinamike
2. Uzimanje uzoraka za analizu urina
3. Radiografske studije (cistogram)

Vrste urinarne kateterizacije

1. trajna ili stalna kateterizacija
2. povremena ili intermitentna kateterizacija
3. suprapubična kateterizacija

1. Trajna kateterizacija

Trajna kateterizacija ne bi trebala trajati dulje od 3 mjeseca. U rijetkim situacijama, kada je suprapubični kateter kontraindiciran, a druge metode nisu uspjele može biti potrebna trajna katetrizacija. Pacijenti, odnosno bolesnici s trajnom kateterizacijom izloženi su povećanom riziku od kamenca u mokraćnom mjehuru i raka mokraćnog mjehura te razvoja urinarnih  infekcija. Dugotrajna kateterizacija zahtijeva godišnji ultrazvuk mokraćnog mjehura i ispitivanje funkcije bubrega u serumu. Također je potreban stalni urološki pregled i nadzor koji se provodi pretragom cistoskopije.

2. Intermitentna kateterizacija

Intermitentna kateterizacija (IK) je “zlatni standard” za osobe s disfunkcijom mokraćnog mjehura uzrokovanom neurološkim ili neurološkim uzrocima. Preporučena je metoda za osobe koje ne mogu isprazniti ili potpuno isprazniti mjehur. Prema 6. međunarodnom savjetovanju o inkontinenci, IK je zamijenio dugotrajnu stalnu urinarnu kateterizaciju za pacijente s neurogenom disfunkcijom donjeg urinarnog trakta. Ova metoda pražnjenja mjehura je povezana s manje uroloških i neuroloških komplikacija za razliku od trajne kateterizacije. Također je prigodna za samostalno kateteriziranje izvan bolničkih sustava i provodi se između 4 – 6 puta dnevno ili ovisno o potrebama.

3. Suprapubična kateterizacija

Suprapubična kateterizacija (SK) je metoda urinarne kateterizacije pri kojoj je kateter uveden u mjehur kroz otvor na trbušnoj stijenci. Riječ je o invazivnoj metodi te se dugotrajna SK  koristi kada uretralna kateterizacija više nije izvediva ili kod određenih neuroloških bolesti.
U bolnici se kratkotrajna SK koristi za liječenje kada druge metode nisu uspjele ili za preusmjeravanje donjeg urinarnog trakta nakon operacije ili traume. U tim situacijama SK je privremena mjera. Novom suprapubičnom sustavu potrebno je 10 dana do četiri tjedna da se uspostavi.